VF LIBRIS

Robert E. Howard

Robert Ervin Howard (22. 1. 1906 – 11. 6. 1936) smatra se ocem podžanra S&S (sword and sorcery), a najpoznatiji je po svom Conanu Barbaru koji je, uz druge likove, primjerice Solomona Kanea, doživio nebrojena reizdanja na mnoge jezike, te filmska otjelovljenja.
Howard je zanimljiva književna ličnost s prve polovice dvadesetog stoljeća. Neki mu pripisuju negativne konotacije, ne samo zbog toga što je pisao ono što bismo mogli (i što su i u njegovo vrijeme) nazvati šund literaturom, već s današnjim poimanjem stvari njegove likove i opise možemo okarakterizirati rasističkim i pristranim. No činjenica je da je Howard u svojim djelima pokušao ocrtati likove koji se povode vrlo primitivnim i niskim nagonima, pa je stoga te likove morao ocrtati kao sirove ili primitivne, no istovremeno se diveći strasti koja ih pokreće kroz te neuzvišene nagone. Dapače, Howardovo vlastito mišljenje je bilo da su primitivizam i barbarstvo prirodno ljudsko stanje, a sva civilizacija nastrana i patvorena, te stoga osuđena na propast.
Sam Howard možemo reći da je bio sklon utjecati nekim od tih “nižih nagona” kako bi se riješio frustracija. Osim velike ljubavi prema knjigama i čitanju, njegova druga velika strast bilo je boksanje, u kojemu nije uživao samo kao gledatelj, već se i amaterski bavio njime. Strast za književnošću i pisanjem nešto je što ga je pratilo od najranije mladosti i, uzme li se u obzir da je živio vrlo kratko (izvršio je samoubojstvo u tridesetoj godini života), a da se profesionalno počeo baviti pisanjem s 23 godine, obim njegovog djela je ogroman. Iako je pred kraj života počeo stjecati popularnost u različitim žanrovima, te se okušao u doista mnogo njih, dobar dio njegovih priča objavljen je u obliku knjige tek nakon njegove smrti, jer je većinu priča objavljivao po raznim časopisima koji su se bavili takozvanom šund literaturom.
U najranijoj mladosti njegova majka je u velikoj mjeri bila zaslužna za razvijanje njegove ljubavi prema književnosti i možda je zbog snažne veze koju su ostvarili, nakon što su mu se roditelji rastali, tako tragično doživio njezinu smrt od posljedica tuberkuloze, da je odlučio oduzeti vlastiti život. S druge strane, Howardovi likovi su dramatični i impulzivni, a svaki pisac stavlja bar malo sebe u svoje likove. Howard je završio život grčevito i kaotično, kako je i živio.
Kako je većinu svog djetinjstva proveo sam s majkom, putujući od mjesta do mjesta (u Texasu je u ono vrijeme došlo do velikog procvata naftnih bušotina, mjesta i ljudi su se preko noći stubokom mijenjali, a brojnost manjih mjesta je od nekoliko stotina stanovnika rasla i na desetke tisuća), Howard je prvi put tek u svojoj šesnaestoj počeo stjecati prijatelje vlastitih godina, kad se s majkom smjestio u okolici mjesta Brownwood. Bili su to prijatelji koji su dijelili njegove interese prema sportu i književnosti.
Howard je do tada već uvelike pisao, iako nije imao uspjeha u objavljivanju, no brojne odbijenice nisu ga obeshrabrile. Ipak, tek je u školskom fanzinu uspio objaviti svoju prvu priču “Božić zlatne nade”, te “Zapad je zapad”.
Nakon što je maturirao, vraća se u rodni grad i fizički počinje izgrađivati sebe, boksajući i vježbajući samonametnutim tempom, koji nije dozvoljavao mnogo odstupanja ni predaha. Radeći kojekakve poslove koje je prezirao, i na kojima se nije predugo zadržavao, nastavio je pisati, da bi svoju prvu priču “Koplje i očnjak” objavio 1924. godine u časopisu “Weird Tales”, u kojima će u godinama koje će uslijediti biti gotovo stalan autor. Taj uradak donio mu je zaradu od 16 dolara. Vrlo brzo “Weird Tales” objavit će još jednu Howardovu priču “Hijena”. U to doba Howard će napisati svoj prvi roman, koji će biti objavljen tek nakon njegove smrti.
Howardov stil i oblik S&S žanra se oblikuje kroz njegov neobičan literarni izričaj i miješanje žanrova. Priča “Sjenovito kraljevstvo”, objavljena u “Weird Tales” 1927. godine, smatra se prvom u nizu koja će otvoriti put žanru, a sljedeće godine objavljuje prvu priču o Solomonu Kaneu, “Crvene sjene”. No njegove boksačke priče bile su, međutim, one koje su mu osigurale veliki uspjeh, koje je prodavao u dva sportska časopisa i koje su mu dale priliku da se posve posveti pisanju i prestane gubiti vrijeme na kojekakvim uzgrednim poslovima.
Istovremeno, zanimanje za keltsku mitologiju i novi časopis “Oriental Stories” pružaju mu priliku stvaranja niza priča koje se smatraju hvalevrijednim rivalima pričama o Conanu. Godine 1930. Howard preko priča u “Weird Tales” stupa u kontakt s Lovecraftom i postaje dio kruga njegovih prijatelja pisaca, koji su podupirali jedan drugoga i pomagali si u stvaranju. Tako se začinju i Howardove priče s elementima Cthulhu mitova.
Prva priča o Conanu objavljena je u “Weird Tales” 1932. godine, iako je samu ideju o Conanu godinama nosio u sebi. Radilo se zapravo o nezavršenoj priči o Kullu, koju je preradio, davši mu novi lik. Conan je svom autoru bio jednako zanimljiv kao i brojnom čitateljstvu koji će ga u budućnosti štovati, pa je nastavio pisati o njemu, jednu priču za drugom. Od prvog objavljivanja u “Weird Tales” novi lik je bio toliko popularan da je Howard ondje u periodu od tri godine objavio sedamnaest priča.
Howardova neprestana potreba da se mijenja i okušava u novim žanrovima, kao i iskušavanje novih tržišta priča, sredinom tridesetih godina 20. stoljeća ponukala ga je da se baci na pisanje westerna, kao i nešto kasnije, krimića. No ovi posljednji nisu mu se osobito dopali, pa je brzo odustao do njih i vratio se temama koje su ga doista privlačile. Također, posljednje godine pred svoje samoubojstvo, prodat će nekoliko erotskih priča časopisu “Spicy Adventures”, no u to vrijeme western romani su bili ono što ga je najviše zaokupljalo.
Iza Howarda je također ostalo niz pjesama i poetskih prikaza njegovih junaka, ali kako je pjesme bilo teško prodati i još manje na njima nešto zaraditi, u kasnijem periodu svoje književne karijere odustao je od pisanja pjesama, pokušavajući preživjeti od zarade dobivene na pričama, koje su bile daleko popularnije i lakše za prodati.
Te posljednje godine mnogo se stvari nakupilo u Howardovu životu. Njegov najveći izdavač “Weird Tales” počeo je zaostajati s plaćanjima, uskraćujući mu glavni izvor prihoda. Novalyne Price, jedina ženska osoba koja se u njegovom životu mogla zvati njegovom djevojkom, otišla je iz grada, nastavljajući se školovati. Ono što mu je najteže palo bilo je zdravstveno stanje njegove majke, koja je godinama bolovala od tuberkuloze, i koje se naglo pogoršalo, tako da je pala u komu. Kad je 11. 6 .1936. godine izjutra pitao jednu od medicinskih sestara, koja se brinula za njegovu majku, hoće li se njegova majka ikada probuditi iz kome, i kada mu je ova odgovorila niječno, Howard je otišao do automobila i revolverom si raznio glavu. Hitac mu nije donio trenutnu smrt. Osam sati je potrajalo dok nije umro, a njegova majka umrla je sutradan. Danas se špekulira o njegovu mentalnu stanju, njegovu odnosu prema majci, te raznim simptomima koji su mogli ukazati na njegovu sklonost samoubojstvu. On sam nije dao podrobnije objašnjenje svom činu, jer jedino što se može smatrati njegovim oproštajnim pismom dva su stiha ispisana i ostavljena u njegovu pisaćem stroju, iz pjesme “Cezarova kuća Viole Garvin”.
U svom kratkom spisateljskom vijeku Howard nam je ostavio čitav niz serijala koji se u dobrom broju slučajeva međusobno isprepliću, bez obzira što obuhvaćaju različite periode i žanrove. Priča o Conanu ispričana je u dvadeset i osam priča, od kojih su neke ostale nezavršene. Kull je obuhvaćen s trinaest priča, od kojih je jedna prerađena i na kraju je postala priča o Conanu. Solomon Kane, s dvanaest priča, od kojih su također neke ostale nezavršene, govori o puritanskom osvetniku i lutalici, i također je jedan od upečatljivih likova ovog svestranog pisca, ovjekovječen i u modernijoj verziji u filmu iz 2009. godine. U svojoj fazi proučavanja škotskih legendi stvorio je lik Piktskog kralja Brana Mak Morna, koji je opisan u nekoliko pjesama i više spominjan u raznim pričama nego je u njima igrao glavni lik.
Među bitnijim serijalima treba spomenuti priče o boksu, s mornarom Steveom Costiganom, koji se pojavljuje u dvadeset i sedam priča, te vrlo sličan serijal o mornaru Dennisu Dorganu, koji se sastoji od desetak priča. Fantastične priče o Teksašaninu Jamesu Allisonu, koji je u prošlim životima bio nekoliko drevnih heroja, sportske priče o Kid Allisonu, kao i deseci drugih slične tematike, koje ne možemo svrstati u druge serijale osim kao sportske ili fantastične priče. Među western pričama najviše se ističu likovi duhovitog i ne odviše bistrog kauboja Breckinridge Elkinsa koji se pojavljuje u dvadesetak priča, te Pike Bearfield u nekolicini, Sonara Kid i deseci drugih western priča nepovezanih u serijal. Tu su također i povijesne priče o El Boraku u šesnaest priča, Crnoj Agned de Chastillon i Cormacu Fitzgeoffreyju, Kirby O’Donnellu, Cormac Mac Art, te ponovno 10-20 priča nevezanih likovima. Deseci horor priča, Cthulhu mit priče, dvadesetak priča miješanih žanrova, poput horor westerna, horor detektivskih priča i slično, a tu je i Steve Harrison kao glavni lik desetak detektivskih priča. Desetak komičnih priča, desetak erotskih, dvadesetak pustolovnih i isti broj onih priča kojima je teško odrediti žanr.
Howardove erotske priče prvi put objavljene su kao knjiga 1983. godine od strane izdavača Ace Books pod nazivom “She Devil” i sadržavale su osam priča koje je Howard pisao za “Spicy Adventures” i za koje je ondašnje uredništvo časopisa smatralo da su “previše pikantne”, pa su neke scene ublažene, kako ne bi bile previše šokantne za čitatelje časopisa. To prvo izdanje, koje je Ace Books preuzeo u cenzuriranim verzijama, rasprodano je i teško ga se danas nalazi po svjetskim web-shopovima i antikvarijatima. Tek je 2011. godine službeno udruženje Howardovih obožavatelja, “Robert E. Howard Foundation” ekskluzivno objavilo mali tiraž od dvjesto primjeraka onih prvobitnih, necenzuriranih priča, koje smo i mi u VF Librisu, zahvaljujući krasnim ljudima u Udruženju, dobili priliku prevesti i objaviti.
Svi mi koji volimo Howardove priče, oprostit će stoga rasizam, seksizam, mizoginiju kojih su ove priče krcate. Možemo reći kako si je Howard ovdje “dao oduška”, sve njegove seksualne frustracije kao muškarca ovdje su više nego očite, a sva ona nagađanja o njemu, njegov čudan, preintiman odnos s majkom, nedostatak stvarnih veza sa ženama u njegovu kratku životu, posve jasno su vidljivi između redaka. Ipak, zanemarimo li to, postoji određena čarolija u Howardovoj pisanoj riječi, nešto što mogu prepoznati svi njegovi čitatelji, nešto starinsko čemu će se vraćati, čak i uz sve mane koje mu zamjeramo. Ono što su njegovi ondašnji urednici zvali “prepaprenim”, današnji će čitatelj doživjeti kao štivo protkano nerealiziranim erotskim fantazijama, možda malo i previše nedorečenima za modernog čitatelja, jer čitali smo i “paprenije”, u današnjem svijetu gdje granica pisane riječi zapravo ne postoji. Cenzura je zapravo nešto zaboravljeno, uz sve samoobjavljivane autore na Amazonu i preko sličnih digitalnih izdavačkih mehanizama. Ono što mi u VF Librisu možemo reći je: drago nam je što nam se ukazala prilika objaviti Roberta E. Howarda bez cenzure jer on je ionako vjerovao kako je sirovo barbarstvo jedino prirodno stanje ljudsko.

© 2018  - Polica privatnosti

designed and developed by Insertioweb